subota, 10.09.2011.
FUZIJE KLUBOVA - Spas ili propast
Ljetni postsezonski period u sportskom svijetu, sa igračkog aspekta, uglavnom se odnosi na pasivni ili aktivni odmor, kod onih ambicioznijih na pojačan koretivni rad nad vlastitim vještinama i znanjima, a kod onih najusjpešnijih, najčešće, na reprezentativne obaveze raznih vrsta. I dok ti isti igrači svoje misli i energiju usmjeravaju ka vlastitom igračkom (financijskom?) boljitku, u prikrajku sportskih borilišta kuju se sudbine klubova.
Stvar je u teoriji poprilično jednostavna i svima nam dobro znana; struka planira i provodi trenažne i natjecateljske programe u skladu sa višegodišnjom strategijom i vizijom Kluba te Klubskih infrastrukturnih i financijkih uvjeta. Upravo kada se vodstvo pojedinog kluba pronađe u neizglednoj financijskoj situaciji te rezultatskom padu, najčešće se počinju tražiti novi načini za razbijanje tih barijera. Mnogi upravo taj kvalitativno kvantitativni iskorak vide u fuziji, odnosno ujedinjenju pojedinih klubova koji bi se pravnim riječnikom mogao definirati kao „Ujedinjenje zainteresiranih klubova prema odlukama prethodno odvojenih Skupština.“
Nema sportova i nema natjecateljske razine koja je pošteđena fuzioniranja. Jedan od svježijih primjera u nogometu je fuzija nogometnih klubova Marsonije i MV Croatie u jedan klub Marsonia 1909, a ne tako davno slično se dogodilo u puli spajanjem NK Istre i NK Pule 1986 u NK Istra 1961. Ni riječka sportska scena nije pošteđena fuzioniranja klubova, a posljedni takav je upravo nastanak košarkaškog Kvarnera 2010 koji je nastao spajanjem KK Jadran i KK Torpedo. Da ne nabrajam dalje, a primjera sigurno ima napretek, sva ta ujedinjavanja imaju nešto zajedničko – financijski interes, političku volju lokalnih čelnika, (teoretski) strukovni blagoslov sportskih čelnika i veliku dozu nade i bolje sutra.
No je li sve tako jednostavno? Na kojim razinama i koji način je moguće fuzioniranje klubova? Koji su točni motivi i očekivanja obaju interesnih strana? Koliko dobroga donose a koliko lošega donose fuzije? Idemo redom.
Na kojim razinama i koji način je moguće fuzioniranje klubova?
Kao što smo naveli unekoliko svježih primjera iz Lijepe naše, ujedinjenja klubova mogu biti različita. Postoji mogućnost osnivanja nove sportske udruge (sa ili bez gašenja fuzioniranih klubova, što ovisi o financijskim dubiozama određene udruge), moguće je postaviti zajedničku upravu od članova uprave obaju klubova (najčešći primjer) na način da ta zajednička uprava djeluje u klubu koji je odabran da bude nositelj projekta, dok se drugom fuzioniranom klubu ne remeti integritet i pravna osobnost ( ali se svjesno rezultatski i razvojno limitira). Kombinacija ima još. Česti su slučajevi tzv. tihe fuzije odnosno suradnje klubova na strukovnim razinama, a koje se najčešće odnose na provođenje zajedničkih programa rada u mlađim dobnim kategorijama. Takva suradnja često nije formalno pravno definirana ugovorom o suradnji, zbog čega u praksi takve „fuzije“ imaju kratkoročan karakter.
Koji su točni motivi i očekivanja obaju interesnih strana?
Povećanje koncentracije kvalitete u mlađim dobnim kategorijama, povećanje kvalitete stručnog kadra, poboljšanje natjecateljskog programa, optimalizacije korištenja infrastrukture i povećanje potencijala pronalaska novih sponzora/ulagača. Da bih riječ rekao. Ali realno, motivi takvih suradnji su najčešće samo i isključivo financijske prirode, vrlo često ultimativno postavljene od lokalne samouprave koja većim dijelom financira klubove. Da bi apsurd takvih fuzija bio veći, odjednom se ujedinjuju netom prije zaraćene strane koje su ne tako davno prije „fuzije“ (dok su proračuni to omogućavali), radili jedni kontra drugih. Osobno mislim da upravo tu leži veći dio problema, jer smatram da su to nezdravi motivi za bilo kakvu dugoročnu suradnju.
Koliko dobroga i lošega donose fuzije?
POZTIVNE STRANE
- koncentracija igračke, stručne i menadžerske kvalitete
- širenje broja članova, baze kluba
- smanjivanje troškova
- veće marketinške mogućnosti
- entuzijazam oko novozapočete priče (projekta)
- neopterećenost prošlošću (teorija)
- povećana ambicioznost i motiviranost sudionika projekta
NEGATIVNE STRANE
- uništavanje sportske ambicije razvoja
- gubljenje indetiteta pojedinih klubova
- gubljenje dijela članova i potpore simpatizera
- gubljenje smisla postojanja udruge
I sada kada smo ukratko isecirali većinu aspekta i teorija fuzije, pokušati ću ukratko rezimirati gore navedeno. Fuzije (suradnje) klubova su spas isključivo u slučajevima kada se odluka o suradnji donese prema zdravom, definiranom i dugoročnom programu iza koje stoje ljudi koji su dokazali u realizaciji istih/sličnih projekata. Za sve ostalo bi upotrijebio onu staru narodnu „pretakanja iz šupljeg u prazno“, sa kratkim rokom trajanja. Fuzije su dvosjekli mač.
|
