|
srijeda, 17.11.2010.
Ulaznice Autor: Dijana Vetturelli, dipl.oec.
Protekla dva sata provela sam u Areni na predstavi Saltimbanco proslavljenog Cirque du Soleil. Akrobati za koje se kaže da su među najboljima na svijetu, pokazali su svoje vještine pred polupraznom dvoranom ne obazirući se na prazna mjesta, već na pljesak razdragane publike koja ih je došla gledati i kojima za dvosatni užitak niti 400 kuna nije bilo previše.
Odlično sam se zabavila i budem li u prilici da pogledam i neku drugu predstavu iz njihovog repertoara, svakako ću je pogledati.
S istim užitkom odem u kazalište, kino, a i na sportske utakmice za koja smatram da im je ishod neizvjestan, što prilikom meča nudi posebno uzbuđenje. Za cijenu ulaznice ne pitam.
Nažalost, ne dijele svi isto mišljenje, te je nedavno uvođenje ulaznica za osminu finala europskog kupa u stolnom tenisu u kojem će se natjecati stolnotenisačice iz svjetskog vrha, otvorio polemiku u određenim krugovima koji se nazivaju obožavateljima stolnog tenisa.
Cijena ulaznica iznosi 20 kn, što znači dvije kave, no ogorčeni ljubitelji, prokomentirali su da se za taj novac ništa ne nudi i odlučili bojkotirati meč, a navodno su među njihovim istomišljenicima stolnotenisači, treneri i roditelji. Hmmm?! Dala sam si malo truda i pokušala sagledati problematiku iz više aspekata.
Meč je po kvaliteti igračica, neizvjestan. Klub s kojim će se domaća ekipa sastati od početka sezone nije izgubila niti jedan bod, kako u europskom kupu, tako i u svojoj domaćoj (Francuska) ligi, koja slovi za jednu od najjačih u Europi. Sportska atrakcija!
Stolnotenisači žive od plaće, a plaća im raste ovisno o njihovoj igračkoj kvaliteti i interesu javnosti. Svi koji su igrali izvan Hrvatske, s velikim oduševljenjem pričaju o dvorani punoj gledatelja i kako se ulaz naplaćuje i za niže lige (2. i 3. liga). Na neki način ulaznice su barometar koji im ukazuje da njihovi mečevi nešto vrijede.
Treneri bez obzira da li trenirali igrače na bazi ili perspektivne igrače, u sebi nose veliku dozu ambicija za uspjehom. Neki potajno, a neki i javno sanjaju o talentiranom igraču kojeg će dovesti do vrha na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Uz taj uspjeh se vežu medalje, pohvale i pune dvorane, a kada se te dvorane pune uz naplatu ulaznica, znaju da se njihov rad cijeni i izvan struke.
Kod roditelja je priča malo kompleksnija, jer ima onih kojima je tlaka što se njihovo dijete bavi nekim sportom te što su primorani usklađivati svoje obveze s rasporedom treninga i turnira, pa im je vođenje djece na mečeve obaveza koju bi rado izbjegli. Njima se ulaznica sigurno ne plaća te će to učiniti iz ljubavi prema svojoj djeci, isto kao što će otići gledati slijedeći Ice Age ili Shrek, koji im nije na listi najfilmova.
Ali, ima i onih drugih, koji vide da im djeca uživaju u tom sportu i koji žele da ona uspiju i da jednog dana igraju pred publikom koja će ih gledati s užitkom te će s užitkom pratiti stolnotenisku scenu i vrhunske mečeve.
Postoji još jedna kategorija gledatelja tzv. "fanovi". Istinski fanovi idu ne meč zbog uzbuđenja koji im stolnotenisači u dvoboju sa suparnicima nude i ako im je za to 20 kn previše, krajnje je vrijeme da se preispitaju.
Uz vrle iznimke (KHL Medveščak, rukomet...) sport prolazi duboku krizu i svima je teško napuniti sportske dvorane, a ideja da se tome doskoči besplatnim ulazom, problem nije riješilo! Klubovi teže prodaju sponzorstva, sportaši gube interes te odlaze u inozemstvo, profesionalni sport još dublje ulazi u krizu te postaje mješavina amaterizma i profesionalizma, a ulaznice postaju tema tzv. "fanova" koji smatraju drskim što se netko usudio SPORT i SPORTAŠE doživljavati atrakcijom vrijednom da se naplati ulaznica.
|
